skip to Main Content
Lukavac: Otvorena Izložba Slika “Crvena Bajka”

Lukavac: Otvorena izložba slika “Crvena bajka”

Izložba slika “Crvena bajka” akademske slikarke Almedine Cifrić iz Brčkog. Izložba je otvorena 28. februara 2019. u Galeriji Javne ustanove Javna biblioteka Lukavac. O izložbi je govorio multimedijalni umjetnik Branislav Lukić Luka član Grupe Lucido a domaćin izložbe je Minela Ćosić direktorica JU Javna biblioteka Lukavac. O izložbi je rekao sledeće Branislav Lukić Luka:
 
Nemoj truliti u životu, izgaraj kroz život!
 

Ko zna od nas smrtnika šta nosi dan a šta nosi noć? Možemo slobodno bez zadnje misli reći kako je svako nagađanje o tome samo bajka u koju često vjeruju odrasli, dok djeca o tome ne razmišljaju jer jednostavno imaju pametnija posla kroz koja trebaju da što duže ostanu djeca. Dakle, zaključak je da bajka nije priča, isključivo namijenjena djeci, koja se često bavi nepostojećim i izmišljenim. Sticajem okolnosti dobio sam posebnu privilegiju da budem vodič kroz izložbu slika “Crvena bajka” koja je autorsko umjetničko djelo Almedine Cifrić. Kao vodiču šta mi drugo ostaje nego da kažem: “Dobro došli! Molim vas, napustimo vrijeme i prostor realnog svijeta i uđimo u čudesni svijet Crvene bajke”. Moram odmah u startu da odgovorim na pitanje koje se zbog učmale društvene žabokrečine ničim izazvano samo nameće. Da li je “Crvena bajka” putokaz koji pokazuje gdje ići dalje kroz dnevno-političku svakodnevnicu? NE! Sigurno nije putokaz u tom smjeru posebno ako doslovno ne doživljavamo stvari ali da će neko već to prepoznati kao putokaz koji vodi ka nekoj od ideologija i dogmi o tome bi se moglo na široko, na visoko, na duboko i na dugo studiozno raspravljati. Što bi se reklo, svakom svačije! Skromno mogu da kažem bilo bi dobro kad bi svoju inspiraciju u ovom Almedininom ciklusu slika pronašli istoričari umjetnosti, likovni kritičari, književnici, posebno pjesnici, sociolozi a što da ne i etnolozi i antropolozi, pa po potrebi i psiholozi. 


Crvena bajka” – kao ciklus slika nije revolucionaran, iako nastao u vremenu u kojem sad živimo, u prvi mah ne teži kritici vremena i društva u cjelini. Ipak spontano ostavlja prostor da famozna vrata kritike sadašnjosti otvori konzument-posmatrač-posjetilac izložbe. Stvarnost nam nudi sivilo, tugu-žalost, mirovanje-truljenje kroz beznadežni optimizam migriranja. Mašta je besmrtna, sanjarenje je besplatno, bajke se ipak mogu kontrolisati više nego snovi pa nam nije problem stvoriti ako treba i više imaginarnih svjetova gdje ćemo crno-bijeli svijet obojiti jakim, snažnim, radosnim i zdravim životnim bojama. Bogata je slikarska paleta koju nam nudi univerzum pa samim tim i “Crvena bajka”. Namjera umjetnice je više nego humana jer je to bogatstvo palete nesebično podijelila u svrhu ljepših životnih vibracija, osjećanja, otvaranja očiju, generalno rečeno – buđenja ali i u slučaju da sve to pa i boju posmatrač doživi kao žestoku navalentnost koja izaziva nelagodu, i tada je estetski doživljaj postignut.

Kojim god pravcem krenemo dolazimo do spoznaje da je sve u ovom Almedininom likovnom ciklusu rezultat trenutnog stanja duha kako kod autorice tako i kod posmatrača. 
Kad pogledam slike iz ciklusa “Crvena bajka” vidim boju kao najvažniji likovni elemenat u radu Almedine Cifrić. Ogromna energija, zvijerska-divlja, fovizam i ekspresionizam moglo bi se reći da su osnovni ali nisu jedini stilski pravci koji su zastupljeni u praktičnom dijelu rada. Ne bih da nagađam da li kao izraz svjesnog ili nesvjesnog svoje mjesto su još našli kubizam, psihodelična umjetnost pa eto i izričaj dekorativnog. Teško je reći šta više oduševljava – snaga razigranog kolorita ili energičnost slobodnog slikarskog poteza. Snažan i siguran pokret kista ostavlja odvažan trag boje koja diše slobodom čiste palete. Jednostavno rečeno velemajstorska igra u kojoj se malim nijansama prave veliki kontrasti. Do sitnog detalja razrađen i odrađen koloristički eksperiment. 
U stvari samo su želja i crvena boja u radu fovistički. Prostor slike kao realni fragment pretvoren je u irealni. Motiv se ne izdvaja od podloge i površine izvan motiva.” Bez ikakvog pretjerivanja ovo je likovna poezija koja neopterećeno, tačno, identifikuje, istorijski, slojeviti
 
prostor u kojem živimo. Likovna lirska priča o BiH koja se istkala kroz neku verziju modernog bosanskohercegovačkog ćilima na kojem se prepliću elementi stećka pa recimo i poruke crteža u pećinama. Zaključujemo da stećci služe kao polazna tačka za motiv.

Motivi koji se pojavljuju i prepliću u kompoziciji slika (stećci) su predmet interesovanja u vizuelnom obliku, simboli koji su isklesani, sad su naslikani i ne šalju više istu poruku. Kamen je u slikama zamijenila boja. Slike postaju kombinacija riječi (pjesništva), kamena (stećka), prirode i duha (emocije) pretkanih u boju.”
Originalan pristup slikarskog pričanja priče u ovom slučaju o BiH kroz vrijeme tako da se kroz percepciju današnjeg čovjeka može svrstati u konceptualno-angažirano. 
U slobodnoj formi, boji, glavnu ulogu ima crvena boja kojoj se ne oduzima njena snaga i ne umanjuje njena prisutnost. Naprotiv, dopušta se crvenoj boji da vlada (što je njena osnovna komponenta) nad ostalim bojama. Sve boje su ravnopravne sa formom u komplementarnom kao i simultanom kontrastu kako ni jedna boja ne bi bila zapostavljena niti manje važna. Dakle, sve boje su prisutne. Negdje u manjo a negdje u većoj mjeri. Prepliću se i sudaraju.

Kretanjem formi u obliku boje, njene sveprisutnosti i ponavljanjem bez određenog plana gradnje slike, prepuštanjem potpune slobode bojama dobija se efekat razigranosti bljeska boje u formama. Boja u svom pojavnom obliku je ustvari i pokretna linija. Gotovo je nemoguće sagledati sliku slobodne forme u fotografskom obliku zbog međusobnog odnosa boja i samog doživljaja (na velikim formatima), posmatranjem ljubičaste boje „javlja se“ i naglašava se crvena. Posmatranjem crvene-zelene, zeleno-crvene, žuto-ljubičaste i obratno, daje utisak stalnog kretanja. Jedna drugu izazivaju i uljepšavaju, ističu u svojoj moći, najvišem dometu, predstavljajući se u pojavnom obliku forme. Oči su primorane kretati se sa formom pomoću „lebdećih tonova“, bez iluzije perspektive u lebdećem prostoru boje. Motivi za ovakav rad bi svakako trebali figure u pokretu zbog dinamike i kretanja, međutim, zbog neizostavne slobode kao motiv određujem motive stećaka koji su dovoljno stilizovani, u svojoj slobodi postojani i vijekovima prisutni. 

Pod uticajem “subkulture” bogumilstva, same forme u stilskom prikazu donekle podsjećaju i na psihodeličnu umjetnost.
Vrijeme je da ovo putovanje privedemo kraju. Samo strogo iskusni majstori slikarstva su svjesni kolika je snaga i moć crvene boje jer nijedna druga boja nema takvu moć da te zavede i privuče kao što tu moć ima crvena boja. Crvena boja nagoni i najiskusnije majstore likovne umjetnosti da budu konstantno na oprezu jer ni sa jednom drugom bojom ne možeš tako brzo preći istančanu granicu umjetnosti i ući u kič. Tako je i u životu! Naravno, Almedina Cifrić je svjesna svega toga i ciklus “Crvena bajka” je iznijela maestralno.
 
 
Autor: Branislav Lukić Luka 
 
 
 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back To Top
Close search
Search